Isus bi nas htio naučiti živjeti, on bi nas htio uvesti u školu svojega života. No tu zapinjemo na nekim činjenicama: Isusov je život kratak, a mi bismo htjeli dugo živjeti, htjeli bismo biti priznati, uvažavani u društvu, a on je bio osuđen i umro neproznat;htjeli bismo uživati što više u ovom svom životu, a on nije imao vremena da se odmori, htjeli bismo imati siguran krov nad glavom, komforan stan, a on nije imao kamo glavu nasloniti. I s pravom se onda pitamo u čemu je onda tajna Isusova života?
A upravo tu negdje otkrivamo Isusa.On je u suprotnosti s današnjim svijetom i pogodovanju ljudskoj komotnosti i želji za užitkom. Hedonistički mentalitet posebnmo na planu ljudske spolnosti kao da se nekako nameće. Djecu i mlade mnogostruko se poziva i uči kako što više uživati, ali bez neugodnih posljedica.. A tu je prostor brojnim poniženjima i razočaranjima. Isus naprotiv ne teži za svojom komotnošću, ne živi za sebe. Davanje i predanje ispunjaju sve težnje Isusova srca.
Samo život koji nije okrenut prema sebi, nego prema drugima. Život koji se troši iz ljubavi za druge može osigurati onu sreću za kojom svi mi čeznemo. Jer je neizreciva sreća u spoznaji da je po našoj žrtvi netko usrećen. A mi smo svi usrećeni i spašeni po Isusovoj žrtvi ljubavi.
