Filozofsko razmišljanje o bitku i svrsi života pomaže nam da jasnije izrazi ono što čovjek traži kao najvažnije u životu. To najvažnije, bitak, filozofi nazivaju imenima: ISTINA, JEDNO-ZAJEDNIŠTVO, DOBROTA, LJEPOTA-SKLADNOST. Te stvarnosti različite religije nazivaju razni imenima. Moramo jasno reći da je glavni razlog svakom nevjerovanju u svrhu života OHOLOST koja u centar ne stavlja svrhu, cilj, vrednote nego samog pojedinca-čovjeka, A Bog se oholima protivi a poniznima daje milost! Čovjek dakle može spoznati da on nije svrha svijeta i da on nije dao zakonitost svijetu koja jasno postoji. Zato se kaže da je bit svijeta DUH a ne materija ili ono što je stvoreno. U punini vremena u sva ta čovjekova traženja ulazi Isus iz Nazareta koji jasno tvrdi da je On ta ISTINA-PUT-ŽIVOT, dakle sve ono što mi pridajemo SVRSI, BITKU ili Bogu.
S Isusom prestaje govor o bogovima. Kršćani su jedini pravi ateisti, oni ne vjeruju u nikakve bogove nego samo u Isusa Krista koji reče: „Tko mene vidi vidi Boga!“(usp. Iv 14,9;12,45). Otada poznavati Isusa znači poznavati Boga. On je Objava PRAVOGA BOGA. Čovjek dakle razumom može spoznati da Bog jest ali ne i kakav On je. To Bog mora objaviti. Vjerovanje u objavljenju Božju istinu je nadnaravna, Isusova ili Božja vjera. No i ona može biti kriva (npr.krivo tumačiti Isusove riječi)zato je treba dobro upoznati, da bi bila autentična u skladu s Objavom.