Uz ljudsku vjeru postoji Božja ili objavljena vjera koja se temelji na onome što nam je objavio sam Bog ili za nas kršćane Isus Krist.
Sadržaj te objavljene vjere nalazi se u obrascu Apostolskog vjerovanja, pa će nam ono biti temelj našeg govora o tome što je sadržaj Objavljene- Božje vjere.
Vjerovanje počinje s priznavanjem Boga, koji je pobliže opisan s tri predikata: Otac – sveopći vladar – stvaratelj, to znači grčka riječ koju obično prevodimo sa latinskog svemogući.Moramo dakle najprije razmisliti o pitanju: što znači kad vjernik priznaje Boga? Tu je uključeno i pitanje što znači kada Boga obilježujemo nazivima „Otac“, „svemogući“ ili sveopći vlladar i „stvaratelj „ ili stvoritelj.
Prije svega valja jasno naglasiti da svome narodu Bog objavljuje ime..Izraelci se naime nisu usudili Boga nazvati nekim imenom jer on nadilazi beskrajno sve nas i sve stvorenje. On je dramatično veči nego što mi možemo zamisliti. Mi postojimo, ja jesam ali taj ja jesam umoćen je u jedan ja Jesam, kako sebe naziva Bog, ali koji je dramatično veći od nas. Naša suvremena civilizacija dramatično je podcjenila alfu i omegu svega=prauzrok svega s kojim bi trebali živjeti u harmoniji. Tko nije u harmoniji, iskrivljen je! Uvijek u nama postoji dio nas koji nije u skladu s harmonijom postojanja. Boga se do kraja ne može shvatiti ali on se objavljuje onima koji vjeruju i ljube ga te žele živjeti u harmoniji s njim.